Svaki gastronom uz to sklon još i životnim užicima zna koliko je važna harmonija jela i vina. Da bi to postigli, treba poznavati neke osnove.
Pa krenimo!
Najvažnije pravilo je da vino prati jelo, dopunjuje ga, ali ne dominira. Ono mora istaknuti okus jela pa se zbog toga uz jelo odabiru vina koja jelu pridaju posebni značaj.
Enolozi su zasigurno najkompetentnije osobe koje Vas mogu savjetovati. Ako tih osoba nema blizu Vas, morate to učiniti sami. Postoji nekoliko metoda.
Najčešća i svima nama poznata metoda se temelji na nekoliko općih pravila: npr. uz lagana jela poslužuju se lagana (bijelo meso i kuhana riba) bijela vina, uz teška jela poslužuju se teška crvena vina, slatkim jelima odgovaraju slatka vina, uz kiselkasta jela daju se manje kiselkasta vina…
Kod redoslijeda posluživanja vina treba paziti da se prvo posluže bijela, zatim rose i na kraju crvena vina. Mlada vina poslužuju se prije starih, a suha prije polu suhih, polu slatkih i slatkih. Vina s izraženom aromom poslužuju se poslije manje aromatičnih vina itd.
Vino djelimo prema količini neprovrelog šećera i prema kakvoći.
Prema kakvoći, to su:
– stolna vina bez kontroliranog podrijetla
– stolna vina s oznakom kontroliranog podrijetla
– kvalitetna vina
– vrhunska vina
– predikatna vina (kasna berba, izborna berba, izborna berba bobica,ledeno vino)
– arhivska vina
– specijalna vina
– pjenušava vina
Prema količini neprovrelog šećera u vinu, to su:
– suho
– polusuho
– poluslatko
– slatko
Kod isprobavanja vina, postoje pravila kojih se treba pridržavati. Najprije se procjenjuje bistrina i boja vina, zatim miris i na kraju okus vina.
Boja bijelih vina može biti: zlatno-žuta, (odležana vina), bezbojna svijetlo žuta, slamasto-žuta, zelenkasto-žuta (boja karakteristična za mlado vino). Rose je svijetlo ružičaste boje, a crvena vina mogu biti ljubičasta, svijetlo crvena, boje trešnje, rubina (mlada zdrava crvena vina), granatna (odležano vino), smeđe crvena (oboljelo vino).
Miris vina može biti običan vinski, zatim muškatni, voćni kad podsjeća na neko voće (marelica, jabuka, jagoda, trešnja), cvjetni (ruža, ljubičica, bazga), biljni (trava, sijeno, paprika, menta, kopriva), a može imati i začinsku notu (papar, cimet, vanilija).
Na okus vina utječe sadržaj alkohola, ekstrakta, kiselina, neprovrelog šećera, tanina. Ako je vino bogato tim komponentama a odnos dobar, kažemo da je vino izvanredno, puno, voćno, skladno, pitko.
U ugostiteljstvu čaše imaju osobito važnu ulogu, pogotovo njihov oblik. Bez njih ispijanje pića i napitaka sličilo bi barbarskom činu. One obogaćuju ugođaj, ritual, ljepotu i originalnost pri konzumiranju mnogih pića, a osobito vina.
Ljepotom dizajna, oblika i originalnošću izrade pridonose ljepoti stola i onoga što se na stolu nalazi. Uske, tanke, visoke, elegantne, podignute i spuštene, duguljaste i oble, svih oblika i dezena uljepšavaju mnoge domove i ugostiteljske objekte te uveseljavaju našu dušu.
Odlika prikladne čaše leži u debljini stakla, tj. finoća izrade što omogućuje bolje priljubljivanje čaše na usne, odnosno jezik.
Oblik čaše pomaže razvoju mirisa i njihovu usmjeravanju u smjeru osjetila. Većina je čaša prema vrhu sužena (u obliku tulipana). Takvom se čašom želi istaknuti buke vina i njegovo kvalitetnije i dulje zadržavanje.
